U sklopu projekta "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" kojeg Udruženje distrofičara Bužim implementira zajedno sa udruženjem Amputirci Bužim, razgovarali smo sa Alagom Hozanovićem koji je podjelio svoja dosadašnja neugodna iskustva kod nabavke i korištenja ortopedskih i drugih pomagala, ali govorio i o drugim problemima sa kojim se danas osobe sa invaliditetom susreću. Projekat "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" financijski je podržan kroz veliki USAID projekat Podrške građanima u borbi protiv korupcije, kojeg implementira Centar civilnih inicijativa.
Možete li se ukratko predstaviti?
Alaga Hozanović: Alaga Hozanović, iz Velike Kladuše, oženjen i otac jednog djeteta. Zaposlen u Udruženju paraplegičara Velika Kladuša na poslovima i zadacima tehničkog sekretara, predsjednik sam Upravnog odbora Saveza paraplegičara Unsko-Sanskog kantona.
Da li ste osoba sa invaliditetom i da li koristite neko ortopedsko pomagalo?
Alaga Hozanović: Da, od 1995. godine, kad sam povrijedio kičmu, sa dijagnozom paraplegia i od tada za kretanje koristim radno-aktivna invalidska kolica. Pored ortopedskih pomagala, osobe sa stanjem paraplegije imaju potrebu i za sanitarnim pomagalima i spravama zbog oslabljene kontrole sfinktera.
Sa kojim problemima ste se susretali do sada kod pribavljanja ortopedskih pomagala?
Alaga Hozanović: Uvijek su problemi sa administrativnim procedurama, jer su dosta komplikovane, uzimaju puno vremena ali i sredstava dok se sve propisane procedure ispoštuju. Pored toga veliki problem je kvaliteta i količina pomagala za kojom osobe sa invaliditetom imaju potrebe.
Da li ste zadovoljni sa sadašnjim kvalitetom ortopedskih pomagala koje koristite?
Alaga Hozanović: Ne u potpunosti. Zakone i propise donose institucije vlasti na prijedlog Zavoda zdravstvenog osiguranja, a pri tome ne konsultuju niti uvažavavaju prijedloge, primjedbe i sugestije krajnjih korisnika i kao rezultat imamo nezadovoljne korisnike, samim tim i lošije životne uslove.
Koliko su ortopedska pomagala važna za kvalitet vašeg život?
Alaga Hozanović: Veoma važna. Jer bez ortopedskih pomagala osoba sa stanjem paraplegije bi bila u potpunosti isključena iz društvenog života. Zbog toga je veoma važno da ortopedska pomagala budu dostupna svakoj osobi prema njenim potrebama, koja zadovoljavaju kvantitetom, a posebno kvalitetom izrade i funkcionalnosti, u osnovi pomagala trebaju da budu asistivna, jer su sastavni dio svake osobe sa invaliditetom, pa tako i mene.
Jeste li član nekog udruženja osoba sa invaliditetom i koliko vam to pomaže?
Alaga Hozanović: Da. Udruženja paraplegičara Velika Kladuša, kojeg sam i jedan od osnivača. Članstvo u udruženju pomaže, jer radom i aktivnostima Udruženja smo potaknuli mnoge aktivnosti na rješavanju problema u lokalnoj zajednici sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, naročito kad je u pitanju pristupačnost. Rješavanjem takvih problema stvoreni su uslovi za kvalitetniji društveni život svih osoba sa invaliditetom pa tako i moj.
Kako ste zadovoljni sa sadašnjim statusom osoba sa invaliditetom u BiH?
Alaga Hozanović: Nisam zadovoljan sadašnjim statusom. Još uvijek je previše diskriminacije prema OSI, kršenja prava OSI, diskriminatorni propisi, spora implementacije međunarodnih i domaćih propisa iz oblasti invalidnosti.
Šta je po vama potrebno uraditi da se poboljšaju uslovi života osoba sa invaliditetom BiH?
Alaga Hozanović: Prije svega uskladiti domaće zakone sa međunarodnim propisima, posebno UN Konvencijom o pravima OSI. Jasno odrediti zaduženja u vezi provođenja tih propisa i naravno odrediti rigorozne sankcije ukoliko se ne implementiraju propisi u potpunosti.
Razgovarao: Samir Đulić
