U sklopu projekta "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" kojeg Udruženje distrofičara Bužim implementira zajedno sa udruženjem Amputirci Bužim, razgovarali smo sa g-dinom. Hasanom Kovačevićom koji je podjelio svoja dosadašnja neugodna iskustva kod nabavke i korištenja ortopedskih pomagala, ali i govorio o drugim problemima sa kojim se danas osobe sa invaliditetom susreću. Projekat "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" je financijski podržan kroz veliki USAID projekat podrške građanima protiv korupcije, a kojeg implementira Centar civilnih inicijativa.
Možete li se ukratko predstaviti?
Hasan Kovačević: Ja sam Hasan Kovačević, ratni vojni invalid 80 % invaliditeta, po zanimanju diplomirani ekonomista, oženjen i otac tri sina. Živim u mjestu Gornji Brigovi, općini Bužim.
Da li ste osoba sa invaliditetom i da li koristite neko ortopedsko pomagalo?
Hasan Kovačević: Jesam osoba sa invaliditetom od 1994. godine kada sam stradao kao pripadnik 505. Viteške brigade od nagazne mine, amputirac sa amputiranom desnom potkoljenicom i koristim desnu potkoljenu protezu.
Sa kojim problemima ste se susretali do sada kod pribavljanja ortopedskih pomagala?
Hasan Kovačević: Moj problem sa kojim sam se susrećao je i dalje aktuelan kod Zavoda zdravstvenog osiguranja USK-a. Imam velikih problema od ranije kod protetike za koju u riješenju o invalidnosti piše da moj bataljak noge nije podesan za klasičnu protetiku zbog nepravilnog završetka dijela noge bataljka i njegove dužine, gdje se u normalnoj proceduri protetike ne može u okvirima koje nudi zavod namjestiti funkcionalnost proteze. Razlog za to je što se meni mora namjestiti nisko stopalo, a koje zavod ne zeli da doplaćuje pravdajući se da u pravilniku ili uredbama o ortoedskim pomagalima ne postoji član koji to opisuje. To je velika manjkavost trenutnog pravilnika i pravi mi probleme oko izrade funkcionalne proteze. Obično stopalo koje nudi zavod i plaća podiže za četiri cm i već sam oštetio kičmu nošenjem takvog ortopedskog pomagala od ranije proteze.
Ranije sam odbio primiti protezu urađenu u ortopedskoj kući Otto bock Bihać, komisija koju je imenovao zavod sa ortopedom mi je konstatirala potrebu nabavke posebno niskog stopala da se funkcionalnost proteze postigne. Pored ovog mišljenja i potpisa svih članova komisije, te na moje zahtjeve direktoru i upravnom odboru u zavodu ostali su gluhi na sve, odbijajući moje molbe i zahtjeve pravdajući se da nema člana koji to opisuje. Čemu onda postojanje komisije, ako ona utvrdi nešto, a zavod pobije misljenje iste o funkcionalnosti pomagala.Ovim sam ja i još bar dvadesetak amputiraca na USK-a sa sličnim problemom oštećeni i to traje već dugo.
Kada su u pitanju procedure pribavljanja ortopedskih pomagala smatram da su iste neopravdano duge, bespotrebno se stalno iznova dokazuje isto činjenično stanje, a doznake koje se dobiju imaju prekratak rok trajanja. Sve to treba i mora biti puno jednostavnije i dostupnije korisnicima ortopedskih pomagala.
Da li ste zadovoljni sa sadašnjim kvalitetom ortopedskih pomagala koje koristite?
Hasan Kovačević: Moje ortopedsko pomagalo je rezultat donacija dobrih ljudi i neke od organizacija koje su željele pomoći iz navedenih problema u drugom odgovoru, ali to nije trajno riješenje. Trenutno sam zadovoljan, ali proteza koju koristim se haba i vrijeme zamjene je u tri godine, a ja ne mogu da isto ili slično ostvarim putem zavoda. Situacija je trenutno loša, Zavod malo izdvaja sredstava za proteze, sa najlošijim materijalima koji datiraju iz vremena poslije rata, a sada je dobo karbona i materijala koji daju bolja i jača pomagala za malu razliku koštanja. Nije mi jasno kako da Zavod pravi uštede na nama korisnicima pomagala, a istovremeno koliko sam upoznat ima neutrošena sredstva svake godine planirana za ortopedska pomagala.
Koliko su ortopedska pomagala važna za kvalitet vašeg život?
Hasan Kovačević: Ortopedska pomagala i banjsko fizikalni tretmani su ključni u funkcionisanju jednog amputirca ili osobe sa invaliditetom, jer su isti više samostalani i koristan sebi i svojoj užoj porodici. Pomagala olakšavaju pokretljivost i omogućavaju obavljanje poslova i kvalitetno korištenje preostalih mogućnosti. Za nas osobe sa invaliditetom kvalitetno pomagalo doslovno znači život.
Jeste li član nekog udruženja osoba sa invaliditetom i koliko vam to pomaže?
Hasan Kovačević: Član sam Udruženja osoba sa tjelesnim nedostatkom Amputirci Bužim, a trenutno sam i predsjednik istog. Udruženje je jedna velika podrška osobama sa amputacijom i daje razne inicijative, a u fokusu je ipak protetika najbitnij faktor rada udruženja, ali i ekonomsko - socijalno pomaganje članstvu je izraženo, mada je limitirano mogućnostima udruženja i projektnom podrškom.
Kako ste zadovoljni sa sadašnjim statusom osoba sa invaliditetom u BiH?
Hasan Kovačević: Status osoba sa invaliditetom u BiH bi opisao jednom rečenicom, a to je: vlasti se prema ovim ljudima neodgovorno ponašaju, kod statusa i primanja prava velike razlike i malo se poštuju osnovna prava osoba sa invaliditetom.
Nažalost tome pogoduju i određene grupe osoba sa invaliditetom kojima je država dala maksimum, pa se i ne obaziru na pogažena prava ostalih grupa osoba sa invaliditetom.
Šta je po vama potrebno uraditi da se poboljšaju uslovi života osoba sa invaliditetom BiH?
Hasan Kovačević: Potrebno je slijediti zakonska prava ovih osoba, dograditi i urediti oblast instituta priznavanja prava revizija da je pravična i istinita, a prava osoba sa invaliditetom izjednačiti po osnovi invaliditeta. Kao ratni vojni invalid smatram da se neopravdano vrši diskriminacija između ratnih i neratnih osoba sa invaliditetom u osnovnim pravima.
Puno zakona treba prilagoditi i uskladiti kako bi osobe sa invaliditetom istinski mogli svoja prava u punom kapacitetu koristiti.
Razgovarao: Samir Đulić
