U sklopu projekta "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" kojeg Udruženje distrofičara Bužim implementira zajedno sa udruženjem Amputirci Bužim, razgovarali smo sa Jelenom Backović koja je podijelila svoja dosadašnja neugodna iskustva kod nabavke i korištenja ortopedskih i drugih pomagala, ali govorila i o drugim problemima sa kojim se danas osobe sa invaliditetom susreću. Projekat "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" financijski je podržan kroz veliki USAID projekat Podrške građanima u borbi protiv korupcije, kojeg implementira Centar civilnih inicijativa.
Možete li se ukratko predstaviti?
Jelena Bacović: Ja sam Jelena Backović, osoba sa invaliditetom od rođenja, korisnica sam invalidskih kolica. Bachelor medija i komunikacija. Trenutno sam PR Koordinator u Udruženju Bosnian Doctors for Disabled. Aktivistica u pokretu osoba sa invaliditetom 23 godine. Također, volonter sa najdužim volonterskim stažem. Znam da u BiH vrijedi poslovica: “ Bolje džaba sjediti, nego džaba raditi”, ali ja sam svakim svojim volonterskim radom stjecala znanja koja sam kasnije iskoristila u profesionalnom angažmanu. Tokom svog aktivističkog radnog staža radila sam i radim na aktivnostima i projektima koje se tiču pristupačnosti obrazovnog sistema za OSI, pristupačnosti općenito (arhitektonske, informacijske itd.), zapošljavanje OSI, servisa podrške.
Da li ste osoba sa invaliditetom i da li koristite neko ortopedsko pomagalo?
Jelena Backović: Kako sam gore spomenula korisnica sam invalidskih kolica i to mi je primarno pomagalo. Trenutno koristim kako ih u ZZO KS nazivaju: “Invalidska kolica sa visokim stepenom aktivnosti” ( kao da kolica mogu biti sa visokim stepenom aktivnosti, a ne za korisnike visokim stepenom aktivnosti, ali eto..), tu je još koristim antidekubitalni jastuk. Ima još pomagala koja u cijelosti plaćam sama.
Sa kojim problemima ste se susretali do sada kod pribavljanja ortopedskih pomagala?
Jelena Backović: Eh… odakle da počnem, možda od cijene? Maksimalan iznos koji možete dobiti od ZZO KS za ova kolica je da ne pokriva ni polovinu cijene kolica. U 2019. Godini, npr. odobren mi je maksimalan iznos od 2285 KM sa PDV-om, a kolica koja su meni i mojim potrebama odgovarala su bila između 5500 KM -6100 KM. Šta ću i kako ću, dižem nenamjenski kredit kod komercijalne banke na 5 godina, kao i više puta do tada. Naravno ja sam bila “sretna” pa sam mogla podići kredit, većina OSI to ne može. Koliko je ta situacija apsurdna da me i “ moj bankar” zeza: “Jelena drugi dižu za stanove i putovanja, a ti za kolica i studiranje”. Ali, malo unazad prije odobravanja ovoga maksimalnog iznosa susrećem se sa još većim apsurdom kada predajem papire u ZZO KS (nalaze, pisma “ preporuke o aktivnosti”, izjavu da mi trebaju i zbog čega mi trebaju kolica, potvrdu od ortopeda itd.). Zovu me i obavještavaju da je potvrda odobrena, te da dođem. Kada dolazim u ZZO KS saznajem da su mi uprkos ponudama koje sam priložila odobrili SAMO 400 KM učešća. Sjećate se da sam rekla da su kolica koštala 5500 -6100 KM. Pitam koji su sljedeći koraci, kažu žalba drugostepenoj komisiji, ali ne znaju kada će se sastati i kada ću doći na red. Opet pitam imali iko kome se može obratiti da vidim da se ubrza postupak ili da me uputi dalje, jer su mi stara kolica pukla i nisam mogla čekati. Rekli su mi neki čovjek Selimović i da li mi broj da ga zovem da siđe u prizemlje, jer do kancelarije ne mogu. Silazi on, ja: “Dobar dan, ta i ta situacija, možete li mi reči kada se sastaje komisija da dođem da me pored papira i saslušaju“. Kaže on meni: “Nemaš ti šta dolaziti ja prezentiram komisiji” ( drsko). Pitam ja: Ko je Vama šef ? Kaže on meni: nema niko iznad mene, samo Bog što se tebe tiče”. Počinlem se ja tresti, ali nastojim zadržati fasadu hladnokrvnosti (najrađe bih skočila na njega da mogu i namlatila ga, ali…) Hm! OK ! Ako je ovdje (ZZO KS) samo Bog iznad Vas, odoh ja sada pred Vladu Kantona Sarajevo i pozvati ću sve novinare koje poznajem prozvati ću Vas po imenu, poslati dopis premijeru KS itd. Izlazim sa asistenticom iz prostorija ZZO- a, nismo stigle do automobila, meni zvoni telefon. Javljam se, Selimović: “Dobar dan Jelena, ja se volim šaliti, nadam se da niste ozbiljno shvatili, dođite u četvrtak biti će obrađena žalba.” U četvrtak sam dobila potvrdu sa maksimalnim iznosom učešće ZZO-a koji nažalost kao sto sam rekla pokriva samo oko 40% cijene.
Da li ste zadovoljni sa sadašnjim kvalitetom ortopedskih pomagala koje koristite?
Jelena Backović: Trenutno da, ali zato što sam doplatila 60% cijene pomagala kako sam već spomenula gore.
Koliko su ortopedska pomagala važna za kvalitet vašeg život?
Jelena Backović: Pomagala su neophodna za moj život da bih radila, educirala se, imala slobodne aktivnosti itd. Bez pomagala ne bih mogla ništa. Neophodna su mi pomagala koja odgovaraju mojim potrebama i sposobnostima.
Jeste li član nekog udruženja osoba sa invalitetom i koliko vam to pomaže?
Jelena Backović: Da, više Udruženja OSI. Da bismo mjenjali stvari moram su ujedinjavati. S nekim udruženjima sam zadovoljna, npr. Bosnian Doctors for Disabled, jer okuplja aktivne ljude koji su voljni da rade na promjenama i trenutačnim problemima OSI. Dok veliki broj drugih Udruženja su nažalost postali sami sebi svrha, članovi su samo brojevi.
Kako ste zadovoljni sa sadašnjim statusom osoba sa invaliditetom u BiH?
Jelena Backović: Status osoba sa invaliditetom je katastrofalan. Odakle god da krenemo, invalidnina i tuđa njega i pomoć se troše na osnovne životne namirnice ( mada ni zato nije dovoljno). Nepristupačne obrazovne institucije. Diskriminacija pri zapošljavanju, preferiranje zapošljavanja OSI pod posebnim uvjetima što dovodi do dodatne getoizacije, pristup otvorenom tržištu rada za osobe sa težim invaliditetom ravno nuli. Raspad zdravstvenog sistema, doći do odgovarajućeg doktora nemoguća je misija. U 2022. godini mi još nismo riješili arhitektonske prepreke (inspekciske službe spavaju ). Organizacije koje trebaju da zastupaju interese osoba s invaliditetom su se fokusirali da sebi obezbjede plate i nakače na budžete, a njihovi članovi se javljaju nama pojedincima za pomoć.
Šta je po vama potrebno uraditi da se poboljšaju uslovi života osoba sa invaliditetom BiH?
Jelena Backović: Potrebno je uraditi slijedeće:
- Uskladiti sve zakone sa UN konvencijom i osigurati njihovu provedbu;
- Uspostaviti model procjene invalidnosti;
- Uspostaviti servise podrške kao što je personalna asistencija;
- Osigurati provedbu već postojećih zakonskih riješenja koja su za sada mrtvo slovo na papiru;
- Raditi na uklanjanju arhitektonskih barijera, osigurati rad inspekcijskih službi po ovom pitanju;
- Uspostaviti jedinstvenu listu ortopedski pomagala na nivou FBIH, kako bi osobe sa invaliditetom mogle ostvariti potrebu za ortopetskim pomagalom u skladu sa potrebama, a too znači povećati izdavanja za ortopedska pomagala;
-
Zaustaviti diskriminaciju po uzroku i načunu nastanka invalidnosti;
-
Osigurati povećanje invalidnine tuđenje njege i pomoći kako ni služila svojoj svrsi;
-
Veća podrška za zapošljavanje OSI na otvorenom tržištu rada;
-
Potrebna je veća angažiranost predstavnika organizacija za konkretne i potrebe osoba sa invaliditetom;
-
Također je potrebno da se i same osobe angažuju kao pojednici i rješavaju male stvari koje poboljšavaju svakodnevni život.
Razgovarao: Samir Đulić
