U sklopu projekta "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" kojeg Udruženje distrofičara Bužim implementira zajedno sa udruženjem Amputirci Bužim, razgovarali smo sa g-din. Muharem Lipovača koji je podjelio svoja dosadašnja neugodna iskustva kod nabavke i korištenja ortopedskih pomagala, ali govorio i o drugim problemima sa kojim se danas osobe sa invaliditetom susreću. Projekat "Zajedno za ortopedska i druga pomagala bez korupcije" je financijski podržan kroz veliki USAID projekat podrške građanima protiv korupcije, a kojeg implementira Centar civilnih inicijativa.
Možete li se ukratko predstaviti?
Muharem Lipovača: Zovem se Muharem Lipovača, rođen 23.04.1950. u Bihaću gdje trenutno i živim. Trenutno sam u invalidskoj penziji. Dugogodišnji sam aktivnista u svojoj lokalnoj zajednici.
Da li ste osoba sa invaliditetom i da li koristite neko ortopedsko pomagalo?
Muharem Lipovača: Da, koristim podlaktične štake, ortopedske cipele i peronos aparate za pozizanje stopala.
Sa kojim problemima ste se susretali do sada kod pribavljanja ortopedskih pomagala?
Muharem Lipovača: Prvi problem je što morate zakazati termin kod porodičnog ljekara, kad dobijete uputnicu ortopedu koji vam pri pregledu dokumentacije i vas kao pacijenta napiše potrebne naloge koje opet nosite u prostorije ZZO USK-a na ovjeru. Ovjerene naloge nosite u ortopedsku kuću gdje vam kažu kad sve bude pripremljeno i kad dođe komisija, bit će te pozvati da preuzmete svoja pomagala, što se zna desiti da pomagala čekate i po mjesec dana. Jedan period morali smo vraćati istrošena pomagala i ukoliko ih ne bi vratili, nebi mogli podići nova pomagala.
Da li ste zadovoljni sa sadašnjim kvalitetom ortopedskih pomagala koje koristite?
Muharem Lipovača: Ne, perone su šire od stopala cipele tako da pri nošenju ugrožavate cipelu.
Koliko su ortopedska pomagala važna za kvalitet vašeg život?
Muharem Lipovača: Ovo mi pitanje malo izgleda provokativno, jer bez pomagala nebih mogao nikud se kretati
Jeste li član nekog udruženja osoba sa invalitetom i koliko vam to pomaže?
Muharem Lipovača: Da član sam Kantonalnog udruženja osoba sa invaliditetom i borbe protiv ovisnosti "Ruka - Ruci" Bihać, gdje trenutno vršim funkciju predsjednika udruženja. Jedino smo udruženje registrirano sa tim ciljevima i djelatnostima na području USK-a, a finansiramo se isključivo iz projekata, bez pomoći kantonalnog i gradskog budžeta. Članstvo i rad u uruženju do sad nije moglo pomoći u vezi poboljšanja stanja oko ortopedskih pomagala. Ranije smo sa još dva udruženja provodili smo projekt Moritoring za nabavku ortopedskih pomagala u USK-a, a na sastanake koje smo tom prilikom radili se nisu udostojili doći iz ministarstva zdravlja USK-a, predstavnici ZZO USK-a i ortopedskih kuća koje djeluju na prostoru USK-a. Još da bude veći problem, dugo godina postojala je neformalna grupa od osam Udruženja koja su bila na grantu i dobijali sredstva od Ministarstva, tako da su nam bili kao zid prema nekim prijedlozima ili zahtjevima do Ministarstva.
Kako ste zadovoljni sa sadašnjim statusom osoba sa invaliditetom u BiH?
Muharem Lipovača: Nikako, jer svaki kanton/županija ima drukčije uređenje o staranju svojih osoba sa invaliditetom.
Šta je po vama potrebno uraditi da se poboljšaju uslovi života osoba sa invaliditetom BiH?
Muharem Lipovača: Kao prvo, u vezi ortopedskih pomagala treba uraditi kao što je to u Mostaru ili Neretvanskom kantonu/županiji. Kod njih korisnik ode porodičnom ljekaru i on da uputnicu specijalisti ortopedu. Ortoped napiše i ovjeri potvrde koje odnesete u ZZO, ovjerite i predate u ortopedsku kuću. Oni vas evidentiraju i viš dok ste živi ne prolazite kroz te stvari. Pored poniženja i diskriminacije, to izuskuju i troškove za plaćanje taksija ili ako imate nekog svog morate platiti gorivo. Osobi sa invaliditetom treba dati mogućnost da ide po ortopedska pomagala u ustanovu koja je njemu prilagodljiva ili gdje su pomadala bolja i jeftinija. Ja kao OSI imam pravo podići 4 para peronusa po cijeni od 150 KM, to je u konačnici 1200,00 KM, ali dignem jedne koje su pri dodjeli lošeg kvaliteta i još pravljene za osobe koje imaju ravne tabane, a gore jedan kaiš koji kad hodate usijeca se u noge i zaustavlja cirkulaciju krvi. Takav peronus je od 40, 50, 70 i 90 u Banjaluci, još uz to je kvalitetniji. Za poboljšanje svih ostalih prava osoba sa invaliditetom potrebno je da vlasti poštuju prava osoba sa invaliditetom na koje su se obavezale prema međunarodnoj Konvenciji o pravu osoba sa invaliditetom, ali i još aktivnije zalaganje samih osoba sa invaliditetom za svoja prava.
Razgovarao: Samir Đulić
